23. 01. 2012
Još jedna cigla u zidu – nikad
Oni sviraju, pevaju, druže se, ali i uvežbavaju akorde, okreću kvintni krug, šire raspon glasa…
-Već dve godine sviram električnu gitaru, a kad porastem biću gitaristkinja kao što su one face iz „AC/DC-ja". Ima da sviram „High way to hell" isto tako dobro - u dahu kaže Vanja Šević, devetogodišnja devojčica sa Zvezdare kojoj u reč upada desetogodišnji Nikola Vukosavljević, drug iz razreda i budući bubnjar.
-Hajde reci im kako nas društvo zavitlava što dolazimo u školu rokenrola. Kazi im kako su ljubomorni i kako nas krive što ne slušamo narodnjake nego „Hard rock"- dobacuje Nikola.
Ima i onih kojima su uzor domaći sastav kao što je Beogradski sindikat. Njihovim buntovničkim duhom i rep bitom zarazio se i djak prvak Relja Stojanović, budući instruktor perkusija. Tek mesec dana neumorno ovladava tehnikama ovog instrumenta, a kad mu „zapne" u školi on „doleti" do kutka u Kumodraškoj i „istrese se" na dobošu.
Kroz Malu školu rokenrola, koja postoji od februara prošle godine, prošlo je više od 350 polaznika. Sredom i petkom uveče darovite osnovce i srednjoškolce dočekuju pravi pravcati instrumenti koje mogu svirati bez ikakve naknade. Klavijature, balalajka na kojoj su svirali likovi iz ruske grupe „Gorki park", bubnjevi i pokoja gitara, ozvučeni razglasom, dočekuju ih u svom muzičkom kutku, ali ima i onih polaznika koji na časove ne dolaze bez svojih instrumenata - najčešće električnih i bas gitara.
-Podstičemo njihov kreativni rad, ohrabrujemo ih da komponuju i aranžiraju... Klinci imaju prilike da povremeno porazgovaraju sa profesionalcima, da dobiju neki savet članova grupa „Riblja čorba",Bijelo dugme", a to njima i te kako znači -ističe Željko Savić, jedan od osnivača ove škole.
Pesma „Another brick in the wall",kultne grupe Pink floyd koju je družina usvojila kao nezvaničnu himnu, dokazuje da ovi klinci nisu kao većina svojih vršnjaka, jer ne prihvataju da postanu „još jedna cigla u zidu".

Komentari